U religijskopedagoškoj perspektivi ljudsko srce (el-kalb) je centralni objekt odgojnih interesa, a njegova odgojno relevantna konstitutivna osobenost je sloboda. Budući da se autentičan i odgovoran razvoj religijske svijesti može realizirati isključivo u zoni slobode, onda je, s tog stanovišta posmatrano, moguće razumjeti religijskopedagoški značaj savjetovanja kao neoptruzivnog i, prema tome, efektivnog metodičkog pristupa s obzirom na ciljani odgojni ishod. U ovom tekstu aktuelizirana tematska cjelina kur'anskog poglavlja Lukman tradicionalno je prepoznata i obilježena sintagmom savjeti mudrog Lukmana. Stoga, aksijalnu heurističku nit predmetnog istraživanja čini traganje za konceptualnim poveznicama savjetovanja i efektivnog odgoja. Polazeći od navedenog shvatanja, cilj ovog istraživanja bio je na temelju kvalitativne analize ustanoviti ključne koncepte sadržane u savjetima mudrog Lukmana, a značajne za odgoj djece i mladih.
Conceptualization, M.N.; Investigation, M.N.; Methodology, M.N.; Resources, M.N.; Validation, M.N.; Visualization, M.N.; Writing – original draft, M.N.; Writing – review & editing, M.N. All authors have read and agreed to the published version of the manuscript.
References
1.
Neimarlija M. Emocionalni profil kur’anskih odgojnih autoriteta u interpersonalnom odnosu. Novi muallim, Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH. Sarajevo. 2013;53:12–8.
2.
Halilović S. Tefsir: komentar Kur’ana časnog. Knj. 2024;3(4).
3.
Havelka N. Socijalna percepcija. 2008.
4.
Ibn Kesir I. Tefsir: skraćeno izdanje. 2002.
5.
Isić-Imamović A. Efekti djelovanja izražavanja zahvalnosti na psihološko blagostanje djece i mladih. In: Novi muallim, Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH. 2024. p. 92–7.
6.
Koenig E i Z, P. Teorije znanosti o odgoju: uvod u osnove, metode i praktičnu primjenu. 2001.
7.
Korkut B. Kur’an s prevodom. Medina Munevvera: Kompleks Hadimu-l-Haramejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd za štampanje Mushafi Šerifa. 1992;
8.
Krneta D. Interaktivno učenje i nastava. Banja Luka: Fakultet za političke i društvene nauke. 2006;
9.
Lalović Z i T, Ž. Pojedinac u grupi: priručnik za nastavnike. Podgorica: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 2011;
10.
Latić D. Osnove kur’anske pedagogije. Novi muallim, Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH. Sarajevo. 2001;5:4–24.
11.
Milat J. Osnove metodologije istraživanja. 2005.
12.
Millar J. Secrets of Body Language. 2008.
13.
Muftić T. Arapsko-bosanski rječnik. 2017.
14.
Halilović S. Osnovi tefsira: temeljne postavke za pravilno razumijevanje i tumačenje Kur’ana. 2015.
15.
Neimarlija M. Mikropedagoški aspekt kur’anskog modela odgoja u školskoj vjeronauci. In: Neobjavljena magistarska disertacija Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici. 2013.
16.
Neimarlija M. Kur’anska perspektiva (dis)pozicijskog karaktera odgajateljevog autoriteta. Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici. 2015;13:235–48.
17.
Pašalić-Kreso A. Rano učenje: ili učenje u funkciji uvećavanja kapaciteta mozga. Sarajevo: Centar za obuku i obrazovne inicijative Step by Step. 2000;
Popadić D, Pavlović Z i Ž, I. Alatke istraživača: metodi i tehnike istraživanja u društvenim naukama. 2018.
20.
Qal’ahdži MR. Ličnost posljednjeg Allahovog poslanika. 2006.
21.
Reardon KK. Interpersonalna komunikacija - Gdje se misli susreću. 1998.
22.
Rijavec M i M, D. Neverbalna komunikacija: jezik koji svi govorimo. 2002.
23.
Rot N. Osnovi socijalne psihologije. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 2003;
24.
Rot N. Opšta psihologija. 2010.
25.
Slatina M. Nastavni metod: prilog pedagoškoj moći suđenja. In: Filozofski fakultet u Sarajevu. 1998.
26.
Brajša P. Pedagoška komunikologija: razgovor, problemi i konflikti u školi. 1993.
27.
Adilović M. Uvod u socijalnu inkluziju. In: Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici. 2024.
28.
Ahtar S. Psihologija dobrote: hrabrost, rezilijentnost, zahvalnost, velikodušnost, praštanje i žrtvovanje. 2016.
29.
Al-Attas SMN. Islam i sekularizam. 2003.
30.
Al-Qaradawi Y. Enciklopedija islamskog odgoja. Knj.1-2. 2020;
31.
Alić A. Kulturalni modeli odgajanja: uvod u antropologiju porodice. 2018.
32.
Arif M. Hiljadu i jedan hadis. 2000.
33.
Aronson E, Wilson TD i A, R.M. Socijalna psihologija. 2005.
34.
Asad M. Poruka Kur’ana/prijevod i komentar Muhammed Asad. 2004.
35.
Atajić R. Prijevod Kur’ana sa tefsirom. 2001.
36.
Bognar L. Metodika odgoja. In: Pedagoški fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Štrosmajera u Osijeku. 1999.
37.
Bӧhm W. Povijest pedagogije: od Platona do suvremenosti. 2012.
38.
Adams LJ, Pell JP, Mackay DF, Clark D, King A, Fleming M. Infant feeding method and special educational need in 191,745 Scottish schoolchildren: A national, population cohort study. PLOS Medicine. 20(4):e1004191.
39.
Bratanić M. Mikropedagogija: interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja. 1993.
40.
Bušatlić AN. Biserje mudrosti. 2008.
41.
Ebu Davud SE. Sunen Ebu Davuda: prijevod i komentar Mahmut Karalić. Sv. 2012;7.
42.
El-Alvani Td. Integrativno čitanje Objave i univerzuma. 2018.
43.
El-Asfehani R. Mu’džemu Mufredati Elfazi-l-Kur’an. Et-tabi’atu-l-hamiseh. 2023.
44.
El-Buhari MI. Buharijeva zbirka hadisa = Sahihu-l-Buhari. Sv. 2008;4.
45.
El-Džezairi D. Ejseru-t-Tefasir li Kelami-l-Alijji-l-Kebir. 2006.
46.
Eš-Šaravi MM. Tefsiru-š-Šaravi. 1992.
47.
Et-Turki SA. Tajne kur’anskog izraza. 2022.
48.
Grandić R i K, E. Pedagogija. 2009.
49.
Halilović S. Šta Kur’an kaže o čovjeku: uvod u kur’ansku antropologiju. 2012.
Citation
Funding Statement
Ovim putem potvrđujem da je rad ''RELIGIJSKOPEDAGOŠKA KONCEPTUALIZACIJA LUKMANOVIH SAVJETA'' rezultat vlastitog angažmana koji se temelji na mojim istraživanjima te oslanja na izvore i radove navedene u bibliografiji, bibliografskim i ostalim bilješkama. Nijedan dio pomenutog rada nije napisan na nedopušten način, odnosno nije bez jasnog navođenja prepisan iz tuđih radova i ne krši bilo čija autorska prava. Izjavljujem da nijedan dio rada nije iskorišten u nekom drugom radu pri bilo kojoj drugoj visokoškolskoj, naučnoj, obrazovnoj ili nekoj drugoj ustanovi. Rad je lektorisan i dostavljen je sažetak na engleskom jeziku.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
