Snovi se afirmativno spominju u primarnim izvorima islamskog prava, časnom Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu, i kao takvi imaju posebnu vrijednost u okviru islamske pravne i duhovne tradicije. Neophodno je precizno razumjeti njihovu ulogu i status, kako ne bi došlo ni do njihovog zanemarivanja, ni do neopravdanog uzdizanja iznad stepena na koji su stavljeni u izvorima islama.
Ovaj rad razmatra pitanje snova s aspekta njihove autoritativnosti i mogućnosti da oni budu dokaz na kojem se temelji šerijatskopravni propis. U tom kontekstu analiziraju se vrste snova i naglašava se njihov značaj, predstavljaju se pitanja oko kojih među islamskim učenjacima postoji konsenzus, jasno se definiše predmet razilaženja, iznose se argumenti predstavnika različitih mišljenja, te se daje prednost određenom mišljenju na osnovu snage argumenata. Također, u radu se iznose primjeri opravdanog oslanjanja na snove u skladu s izvorima islama.
Writing – original draft, H.K.; Writing – review & editing, H.K. All authors have read and agreed to the published version of the manuscript.
References
1.
Eš-Šatibi IM. El-I’tisam. 2008.
2.
Tirmizi MIED sahih. Sunenut-Tirmizi.
3.
Muslim HN. Sahihu Muslim (El-Musnedus-sahihul-muhtesar bi naklil-adli onil-adli ila Resulillah.
4.
Mehanović M. Kur’an – Prijevod značenja na bosanski jezik utemeljen na Ibn Kesirovom tumačenju. 2021;
5.
Korkut B. Kur’an s prevodom. 1992.
6.
Ibn Tejmijja AA. Medžmuul-fetava. 1995.
7.
Ibn Madža MJ. 1417;
8.
Ibn Hazm AA. El-Faslu fil-mileli vel-ehvai ven-nihal. 1996.
9.
Hadžer I, El-Askalani AA. Fethul-Bari šerhu Sahihil-Buhari. 1960.
10.
Ibn El-Dževzi AA. El-Mevduat, Medina:El-Mektebetus-selefijja. 1968;
11.
Ihkamul-Ihkami šerhu Umdetil-ahkam. 1995.
12.
Ibn Arabi MA. El-Futuhatil-mekijja. 1999.
13.
Hakim MA. g.) El-Mustedrak ales-sahihajni. 1411.
14.
Ez-Zerkeši BM. El-Bahrul-muhit fi usulil-fikh. 1994.
15.
Al Abid HB. Er-Ru’as-sadika – hudžijjetuha ve davabituha diraseten usulijjeten fikhijja. In: Medželetu Džamiati Ummil-Kura li ulumiš-šeria, br. 2007.
16.
Eš-Šatibi IM. El-Muvafekat. 1997.
17.
Es-Semerkandi AM. Mizanul-usuli fi nitadžil-ukul. 1984.
18.
Es-Sehavi MA. El-Mekasidul-hasene fi bejani kesirin minel-ehadisil-muštehireti alel-elsine. 1985.
19.
En-Nevevi MJ. El-Minhadžu fi šerhi Sahihi Muslim bin el-Hadždžadž – Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim. 1972.
20.
El-Kurtubi MA. El-Mufhim lima eškele min telhisi kitabi Muslim (6. tom). Damask. 1996.
21.
El-Karafi ŠI. Ez-Zehira. 1994.
22.
El-Hejsemi AE. Medžmeuz-zevaid ve menbeul-fevaid. 1994.
23.
El-Džaid IS. Er-Ru’as-sadika ve eseruha fi isbatil-ahkamiš-šerijja inde Ibnil-Kajjim. Medželetu Kulijjetid-dirasatil-islamijjeti vel-arabijjeti lil-benat. Damanhour, br. 2022;7.
24.
El-Bermavi ŠA. El-Fevaidus-senijja fi šerhil-Elfijja. 2015.
25.
Ed-Debusi AO. Takvimul-edileti fi usulil-fikh. 2001.
26.
Džumua A. Meda hudžijjetir-ru’a indel-usulijjin. 2004.
27.
Buhari MI. Sahihul-Buhari (El-Džamiul-musned el-muhtesar li umuri Resulillahi, a. s., ve sunenih ve ejjamih. 1422.
28.
Albani MN. Silsiletul-ehadisid-daifa vel-mevduati ve eseruha es-seji fil-umma. 1992.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
